Neki dan sam u facebook grupi postavila pitanje o novim temema, i većina pitanja koje sam dobila odnosila su se na istu temu: odnosi s najbližima. Što kada naši najbliži imaju drugačije mišljenje od nas (roditelji, partner)? Što kada oni žele jedno, a mi drugo? Kako ne dozvoliti da te bliski ljudi i obitelj ne povuku “dolje”, tj. oneraspolože? Kako izbjeći nepotrebne rasprave s roditeljima i najbližima? Itd.

KADA VAS NAJBLIŽI LJUDI NE PODRŽAVAJU

Jedna od najtežih tema za mnoge koji rade na sebi je tema odnosa s drugim ljudima. A pogotovo onim najbližima. Roditeljima. Partnerima. Užom obitelji. U dosadašnjem radu s ljudima nisam još srela osobu koja je krenula u promjene, koja je krenula raditi na sebi, a da istovremeno nije naišla na otpor okruženja. To može, a i ne mora biti vezano uz vaš osobni rast ili promjenu. Ponekad se radi o vašim životnim izborima, a ponekad čak i o svakodnevnim odlukama.

Nije poanta ovog teksta pomoći vam “kako izbjeći”, “kako ne dozvoliti” i slično, kako ste pisali u vašim pitanjima. Poanta je u nečem drugom. U pitanju se često krije velik dio odgovora, pa tako i ovdje.

Kada nastojite nešto izbjeći ili ne dozvoliti, sva vaša pažnja je usmjerena na ono što želite izbjeći, odnosno ne želite dozvoliti. I zapravo time stvarate konflikt unutar vas samih. I taj konflikt unutar vas samih je ono što vas uistinu smeta u ovoj priči. Ne drugi ljudi. Ne njihova mišljenja.

ZNATE LI ČEMU ZAPRAVO TEŽITE?

Ako vas pitam, umjesto što želite izbjeći, što je to što želite postići u razgovoru s drugima, koji bi odgovor dali? Jeste li o tome razmišljali? Umjesto rasprava s roditeljima i vama bliskim ljudima, što je to što želite? 

Koliko ste puta krenuli u razgovor (sastanak, susret, druženje) s nekim sa svjesnom namjerom što želite postići tom interakcijom? Kako se želite osjećati? Kako želite tom interakcijom pomoći drugoj osobi? Koliko ste puta to učinili prije razgovora ili susreta s vašim roditeljima? Ili drugim članovima obitelji? A koliko ste puta već unaprijed predvidjeli “katastrofu”? Koliko ste puta već unaprijed očekivali rasprave s roditeljima, iako razgovor još nije ni počeo?

Na radionicama kao što je mastermind tjedni program često radimo ovakve vježbe i ljudi se iznenade rezultatima. Čak ih iznenadi ideja da svjesno krenu u interakciju. Da prije nego što podignu slušalicu i krenu razgovarati osvijeste što je to što oni žele.

Zašto je to važno? Zato što ako vi ne znate kamo želite ići, pa čak i samo tijekom jednog razgovora, ići ćete tamo gdje vas druga strana vodi. I ne mislim ovdje da bi svaki razgovor trebao imati neki konkretan cilj ili ishod – ponekad je to jednostavno dobar osjećaj, zabava, dijeljenje iskustava. No, važno je to prije razgovora osvijestiti. Jer kad ste to sami sa sobom rasčistili, veće su šanse da ćete vi biti ta osoba koja će dati smjer razgovoru, koja će voditi razgovor koji krene u smjeru “kukanja” u drugi smjer, smjer radosti, zabave, humora… Nije pitanje kako izbjeći nepotrebne rasprave, pitanje je jeste li odradili vaš posao PRIJE samog početka razgovora.

OSVIJESTITE OBRASCE PONAŠANJA

Često se, baš kad su u pitanju odnosi i rasprave s roditeljima, obitelji i najbližima, razgovori vode nesvjesno, a što znači da se neki stari obrasci jednostavno ponavljaju. Možda su u pitanju nove teme, no nekako taj razgovor vrlo brzo izazove iste ili slične emocije. A najčešće je to zato jer ni jedna strana nije krenula u razgovor sa svjesnom namjerom. Pa makar i da samo ima ugodan razgovor. Zašto ne biste ta strana bili vi?

Druga stvar, jako važna, čak i kada svjesno izrazite namjeru (sami sebi) što želite i kako se želite osjećati u interakciji s drugima, ponekad stvari ne krenu tim putem. Ponekad ti ljudi ipak biraju drugi smjer. Npr. “kukanje”. Što često čujem da me pitate. “Kako da se nosim s okruženjem koje stalno kuka i žali se?” Tako da im dopustite da budu ono što oni žele biti. Da pričaju o onome o čemu žele pričati. A hoćete li vi sudjelovati u nekim razgovorima ili ne, to je VAŠ izbor.

DRUGI VAM SE MIJEŠAJU U ŽIVOT?

Smeta li vas kada vam se bližnji miješaju u život? Kada vam nameću svoje stavove koji su različiti od vaših? Kažete – kako da se tada postavite? Prva, najvažnija a možda i jedina stvar koju trebate napraviti jest – prestati se opirati tome! Tako ustvari počinju rasprave s roditeljima i drugim ljudima. Kada se opiremo njihovim stavovima.

Drugi ljudi imaju pravo misliti o vama i vašem životu što god žele. Imaju pravo i pričati što god žele. Da, o vama. I o vašem životu. Shvaćate li da time ni najmanje ne utječu na vas? Sav utjecaj imate vi sami prema sebi, kada se krenete tim istim mišljenjima opirati.

Drugim riječima, ne smeta vas tuđe mišljenje, nego VAŠE mišljenje o njihovom mišljenju.

Svatko od nas ima potpuno slobodu misliti što želi, zar ne? Dopustimo tu slobodu drugima, jer nas nikako i nikada ne ograničava. Baš nikada. Ograničavaju nas uvijek naše vlastite misli. A njih se uvijek i isključivo sami možemo osloboditi.

Želite li promjeniti vaš pogled na okolnosti i situacije koje vas smetaju? Želite otkriti i promijeniti vaša ograničavajuća uvjerenja? Javite se na coaching ili neki od programa.