Velika ideja: kako je ostvariti?

Velika ideja: kako je ostvariti?

Neki dan mi je pala napamet jedna odlična ideja. Riječ je o nečemu dosta velikom, u smislu angažmana, resursa, kompleksnosti itd.

No, ideja je bila jako zabavna, bilo je zanimljivo razmišljati o njoj i rado sam je dalje nastavila istraživati na internetu, kako bih dobila malo više infomacija koje su mi trebale.

Usred mog surfanja internetom u glavi mi se pojavi misao: “Ovo je tako veliko. Kako ćeš to ostvariti?”

I zaista, čim sam pomislila na to, shvatila sam da ako se malo duže zadržim na tim mislima, lako ću odustati, a ideja će završiti na hrpi svih onih “Kako bi to bilo lijepo” pomisli koje su nam prošle kroz život, a koje smo, suočeni s valom vlastitih vjerovanja ili bolje rečeno, ograničenja, elegantno odložili sa strane.

DRUGI TO MOŽDA MOGU, ALI JA….

To su oni trenutci kada pomisliš kako možda netko drugi to može realizirati. Ima iskustvo, ljude, novac, znanje…

A ti? Kako ćeš ti? I iako često čujemo da se ne treba zamarati s “kako ću”, barem ne u startu, kada tek želimo nešto pokrenuti, istovremeno duboko u sebi ti se čini itekako potrebno znati baš to. Kako ću.

I ako je takvu ideju (ili nešto slično) već netko ostvario, možda se čini lakše povjerovati. Imaš dokaz da je moguće.

No, ovo najčešće ne pomaže baš puno.

Vrlo brzo nađeš puno razloga zašto su ti ljudi mogli ostvariti svoju ideju, koje su to okolnosti koje su za njih tu bile povoljne, a za tebe nisu. A pored toga, nađeš još puno razloga zašto su baš za tebe te okolnosti nepovoljne. I sve se to čini jako stvarno, jer i jest – pa to su činjenice, zar ne?

ČINJENICE SU JEDNO, MOGUĆNOSTI DRUGO

U takvom razmišljanju i promatranju realnosti, lako je naći čvrste dokaze “zašto ne”: zašto nešto ne možete ostvariti, zašto je bolje i ne pokušavati itd.

I iako sam uvijek za to da prihvatimo činjenice, jer ionako nemamo baš izbora u vezi onoga što već jest, ono što je potpuno pogrešna pretpostavka ovdje je da takve činjenice čine ideju neostvarivom.

Činjenice su čvrsti i nepobitni dokazi koji postoje u našim trenutnim okolnostima. No, oni nemaju nikakve veze s tim hoćemo li realizirati neku ideju u budućnosti ili ne.

Nemaju, naravno, ukoliko mi ne stvorimo tu vezu u glavi. I pogrešno povežemo činjenice i budućnost. No, činjenice su promjenjive. A budućnost je puna novih prilika i mogućnosti.

Što nam je onda činiti? Prepoznati da je jedina veza između činjenica i nemogućnosti ostvarenja neke naše ideje ili želje u našem vjerovanju.

Jedina veza između činjenica i ostvarenja ideja je naše vjerovanje.

Ono može raditi za nas – kada povežemo činjenice s idejom koju ćemo ostvariti, ili protiv nas – kada pronađemo i povežemo činjenice koje ne idu u prilog realiziranju ideje.

OD IDEJE DO “KAKO ĆU”

Znam da su mnogi moji čitatelji upoznati s učenjem A.Hicks, koje i sama volim poslušati. Tako sam u zadnje vrijeme uključena u predavanja uživo, gdje između ostalog odgovaraju na pitanja gledatelja.

Pošto nas ima veliki broj, pitanja koja se slijevaju na njihovu adresu prije svakog live streama broje se u tisućama i desecima tisuća. Vjerojatnost da nečije pitanje bude izabrano zaista je mala.

No, kada sam prije neki dan dobila ideju koju sam spomenula na početku teksta, i nakon malo istraživanja na internetu, kada su se pojavile misli tipa “Kako ćeš, ovo je tako veliko?”, odlučila sam poslati pitanje u vezi toga.

Istovremeno sam, nakon poslanog pitanja, odlučila poduzeti ono što mogu u ovom trenutku, jer nisam htjela da mi ideja ode u zaborav, samo zato jer se čini prevelika i prenemoguća.

U manje od dva sata nakon poslanog pitanja prikupila sam dovoljno informacija da sada znam kako će se realizirati ova ideja. Došla sam slučajno u kontakt s jednom osobom koja mi je rekla par stvari, te usput spomenula neku informaciju, koju sam ja povezala s nečim što sam od prije znala… I tako se u doslovce manje od dva sata puzzle slika složila pred mojim očima.

ŠTO KAŽE A.HICKS?

Jučer, dok sam slušala live stream, u jednom trenu sam se sjetila da sam bila poslala pitanje. I pomislila možda mi sad odgovori… A onda sam čula poznati glas kako čita moje pitanje 🙂

Koji je bio odgovor?

Ljudi se previše opterećuju nepoznatim. Često imamo vjerovanje da prvo moramo znati kako nešto postići, da bi onda to i realizirali. No, ovo su samo uvjerenja o kojima smo ovisni.

I kako kaže A.Hicks, kada je riječ o fizičkoj vrsti ovisnosti o nečemu, dovoljna su samo tri dana prestanka konzumiranja nečega, da bi se tijelo oslobodilo ovisnosti.

U ovom slučaju se slično može primijeniti na ova uvjerenja. Ovo je bio odgovor meni da doslovce tri dana ne “konzumiram” takve misli, i navika odnosno ovisnost o tome da trebam znati “kako” će nestati.

No, kako je od postavljenog pitanja, do live javljanja prošlo točno tri dana, mogu reći da sam očito unaprijed poslušala i primijenila ovaj savjet, što sinkronicitete u ovom slučaju čini još zanimljivijim!

Zanimljivo je bilo i objašnjenje da afirmacije u koje ne vjerujemo nam i nisu od neke pomoći (ovo mi je poznato od prije), no ovo je bilo novo:

Radije biraj afirmacije u koje ne vjeruješ, a čije riječi se čine malo boljim, nego da potvrđuješ ono u što vjeruješ, a što nije ono što želiš. Jer je sve to ionako inkrementalno, zar ne?

(o afirmacijama i promjeni uvjerenja sam detaljno pisala u ovom tekstu: Kako promijeniti uvjerenja?)

SVE JE U PROGRESU

Zadnja riječ iz prethodne rečenice me se posebno dojmila. Sve je inkrementalno. Naše ideje evolviraju. Naša pitanja također. A s njima i odgovori, kao i naša sposobnost shvaćanja i procesuiranja tih odgovora.

Nekoliko puta je spomenuta snaga volje (kojoj sam inače sklona), a koju A.Hicks baš i ne preporučuje često. No, ovdje je spomenuta u kontekstu odluke koju je potrebno donijeti da bismo se oslobodili starih navika razmišljanja. Tu je potrebna ta snaga volje – ili fokusa.

No, zaista, uz malo volje, i usmjeravanja na djelovanje, odnosno akcije koje su me veselile u tom trenutku, a koje sam poduzela, našla sam se pred praktički gotovim planom.

Dovoljno je samo malo mentalnog preusmjeravanja da naša ideja ojača, izraste i dobije grane, grančice i detalje. Tu leži rast. Tu leži progres. To je taj inkrementalni napredak.

Ukoliko ostanemo vjerni starim idejama i vjerovanjima koja nas drže na mjestu, i dalje ćemo stajati na istom mjestu. Potrebno je odraditi mali pomak iznutra, bez obzira na trenutna vjerovanja, odabrati drugačiji put, i već se stvari počnu odvijati u drugom smjeru.

Baš kao što je rekao V.Hugo, postoji nešto jače od svih vojski ovog svijeta, a to je ideja čije je vrijeme realizacije došlo. Sklonite se sebi s puta, samo na kratko…

Imaš ideju, a ne znaš kako je realizirati? Na mom programu  90 dana do rezultata vodim te do željenih rezultata kroz 3 faze. Saznaj više ovdje: Program 90 dana do rezultata.