U zadnje vrijeme sam vodila nekoliko zanimljivih razgovora na temu sjećanja i memorije. U razgovorima sam se sjetila nekih dokumentaraca koje sam gledala na tu temu, a nedavno naišla i na znanstvenu studiju, što me potaklo da napišem ovaj tekst.

Ono što svi izvori imaju zajedničko je da su istraživali ljudsku memoriju – sjećanja na događaje iz prošlosti. I ono što je zanimljivo – svi su došli do istog zaključka, a to je da u ljudskoj memoriji ne postoji fiksno nepromijenjivo, “objektivno”, sjećanje na događaje iz prošlosti. Svaki put kada se nečega sjetimo, mi to sjećanje mijenjamo, ovisno o tome kako se osjećamo u trenutku kada o njemu razmišljamo. Naša sjećanja nisu samo odlazak u prošlost, izvlačanje određenog događaja iz “ladice sjećanja”, nakon čega ga objektivno analiziramo. Ne, ne! Naša sjećanja su fluidna i stalno se mijenjaju!

Svaki put kada se nečega sjetimo, mi to sjećanje mijenjamo, ovisno o tome kako se osjećamo u trenutku kada o njemu razmišljamo. Svaki sljedeći put kada se tog istog događaja sjetimo, ne sjećamo se izvornog događaja, nego zadnje spremljene verzije sjećanja, koju zatim ponovno oblikujemo.

NAŠA SJEĆANJA SU NEPOUZDANA i PROMJENJIVA

Zar ovo nije zanimljivo? Naše sjećanje je fluidno, a ne fiksno. Više možete pročitati u brojnim stručnim člancima, evo link na jedan takav: Your memory is like the telephone game.

Ono što je mene posebno fasciniralo u ovoj priči jest dokaz kako zapravo možemo mijenjati naša uvjerenja – koja su naše interpretacije i zaključci na temelju prošlih iskustava. Na temelju čega kada se ta prošla iskustva u našim glavama konstatno mijenjaju?

I sad zamislite nekoga tko u lošem stanju prevrće po prošlosti. Koliko god se neki događaj iz prošlosti činio teškim, svaki put kada se ta osoba sjeti, ako se osjeća loše, još više će uvećati i pogoršati taj događaj. I svaki sljedeći put će se sjetiti ne stvarne verzije, nego one zadnje koju je sama pogoršala.

Štoviše, nerijetko su ljudi uz nekoliko sugestivinih razgovora priznali zločine koje nikad nisu počinili! O ovome možete saznati više između ostalog i u Netflixovom dokumentarcu Explained, koji obrađuje temu ljudske memorije. Brojni su dokazi kako su se svjedočenja očevidaca pokazala nepouzdanima, i kako su zapravo najpouzdanija netom nakon što se događaj o kojem svjedoče dogodio. Što vrijeme odmiče, ljudi iskrivljavaju memoriju i ona postane nepouzdana. Opširan istraživački članak na ovu temu, za one koji žele pročitati više, možete pronaći na ovom linku: Rethinking the Reliability of Eyewitness Memory.

ISKORISTITE PROMJENJIVOST SJEĆANJA ZA PROMJENU UVJERENJA

Na nedavnom krstarenju jednu večer sam imala zanimljivu raspravu s nekoliko coacheva i jednim psihijatrom. Govorila sam kako mi je iskustvo pokazalo da je uspješan način promjene ograničavajućih uvjerenja kada se osjećate dobro, ponovno proći kroz njih, tj. sagledati ih iz nove perspektive. To često radim s klijentima na coachingu, i NLP i drugi alati su izvrsni u tome.

I zaista, ovi znanstveni dokazi to potvrđuju. Kada iz dobrog raspoloženja sagledate neko uvjerenje koje vam ne služi, ili neugodan događaj koji vam se desio, vi ćete ga vidjeti malo drugačije, i spremiti tu poboljšanu verziju njega. Kada to dovoljno puta ponovite, bolja verzija će postati jedino sjećanje koje imate! Zanimljivo, zar ne?

OBJEKTIVNO SJEĆANJE ILI IGRA “GLUHOG TELEFONA”?

U jednom dokumentarcu stvaranje memorije objašneno je kroz igru “gluhog telefona” – sjećate se te igre? Netko nekome šapne nešto, ovaj drugome ono što je čuo, no svatko čuje nešto drugo i na kraju rečenica koju izgovori zadnja osoba u igri često veze nema s izvornom rečenicom. E, pa tako je i sa našim sjećanjima.

Kada su radili eksperiment sa štakorima na način da su pustili određeni zvuk, a istovremeno elektroškove, štakori su se nakon nekog vremena počeli plašiti samog zvuka. Kada je naknadno pušten samo zvuk, bez elektrošokova, štakori su imali istu reakciju straha. Zato što su u memoriji spremili zvuk kao opasnost – odnosno pojedinačno iskustvo elektrošokova koji su se javljali uz određeni zvuk projicirali su na zvuk općenito.

SJEĆANJE KAO TEMELJ OGRANIČAVAJUĆEG UVJERENJA

Pojednostavljeno rečeno, tako nastaju naša ograničavajuća uvjerenja. Stvaramo zaključke na temelju iskrivljenih pretpostavki. “Nema posla.” “Ljudi će te prevariti.” i sl. Odnosno mali uzorak, tj. naše vlastito iskustvo s nekolicinom generaliziranjem, što je jedan od najčešćih oblika iskrivljavanja realnosti, projiciramo na sve ljude u obliku generalnih uvjerenja (“Svi muškarci su isti.”) Više o uvjerenjima i kako ih mijenjati pročitajte u mom tekstu Uvjerenja – kako ih mijenjati?

No, postoji i drugi dio prethodno spomenutog eksperimenta. Kada su tim štakorima dali lijek koji blokira stvaranje nove memorije, dakle ne briše staru nego samo blokira stvaranje nove, ono što se desilo iznenadilo je znanstvenike. Očekivali su da će na puštanje zvuka štakori ponovno biti u istom strahu, jer nisu obrisana stara sjećanja, no to se nije desilo. Oni su se ponašali kao da nikada nisu ni imali ta sjećanja! Bez straha, slobodno su trčkarali kavezom.

Često čujemo kako je najvažnije što radimo sada i ovdje. Čuli ste vjerujem i ideje kako samo sada postoji. Možda će vam ovi podaci pomoći da steknete nove uvide o tome kako je to zapravo točno.

Sve iznad navedeno govori kako je uvijek najbitnije ono što radimo i biramo sada. Da, čak i kad su sjećanja u pitanju. Ne samo da ih možete mijenjati, vi to stalno i radite. Pitanje je samo da li ih mijenjate svjesno i na način koji vam koristi, ili ih konstatno modificirate na način da se osjećate još gore?

Želite li promjeniti vaš pogled na okolnosti i situacije koje vas smetaju? Želite otkriti i promijeniti vaša ograničavajuća uvjerenja? Javite se na coaching ili neki od programa.