Kad stvari izmaknu kontroli
Jučer mi je klijnetica spomenuo kontrolu. Kako voli imati stvari pod kontrolom. Kako je teško kad stvari izmaknu kontroli… I kako onda?
Na riječ “kontrola” se uvijek nasmijem, jer mi je nekad bila sastavni dio života. Uvjerena da zaista trebamo držati stvari pod kontrolom. A to je samo djelomično istina.
No, što je potpuna istina? Istina je da sve već jest pod kontrolom. Istina je da jedino naša ideja da trebamo držati pod kontrolom ono što nikad nije bilo i nikad neće biti pod našom kontrolom nam donosi nemir. I tada gubimo kontrolu tamo gdje je inače imamo. A to smo mi.
Ne možeš kontrolirati druge ljude. Što će reći, kako će se ponašati. Ne možeš kontrolirati okolnosti. Izvana. Iznutra možeš sve.
ŠTO MOŽEMO KONTROLIRATI?
Možeš kontrolirati kako ćeš gledati na okolnosti. Možeš kontrolirati na što ćeš usmjeriti pažnju. Možeš kontrolirati što ćeš sada učiniti od ovog trenutka. Da, ovog trenutka.
Jutros, kada sam hodala ulicom vraćajući se doma, palo mi je ovo napamet. Hodala sam i razmišljala što mogu učiniti sada. Neke okolnosti se nisu bile posložile kako sam ja htjela tog trena. So what? Imam to što imam, pitanje je što ću učiniti s ovim što imam?
Sve što mogu učiniti sada je odlučiti što ću učiniti sa sljedećim trenutkom koji mi dolazi u susret.
I to je sasvim dovoljno. Jer će upravo izbor da od sljedećeg trenutka napravim ono najbolje što mogu odrediti kakav će mi trenutak biti nakon njega… I nakon njega…
Tko kaže da je promjena teška? Jest samo ako gledaš predaleko. A tamo ionako ne možeš ništa. Jer je daleko.
Istovremeno ono blizu ti promiče. Jer gledaš predaleko. I svaki novi trenutak dobiva isto obilježje. Neprimjećen je. Neproživljen. Prazan. Došao i prošao. A ono “daleko” i dalje stoji daleko. Jer ti se ne mičeš.
Kada stvari izmaknu kontroli, jedino što možete učiniti je vratiti se na ono nad čime jedino imate i uvijek ste imali kontrolu. A to ste vi. Vaše misli, vaše emocije, vaš stav, vaše ponašanje…
Svako bavljenje onim što nije pod našom kontrolom dovodi nas do vibracije nemoći, jer tu i jesmo nemoćni, istovremeno propuštajući trenutak da se bavimo onim što imamo pod kontrolom.
Niste izgubili kontrolu time što niste uspjeli kontrolirati okolnosti, nego time što ste prestali kontrolirati ono jedino što možete i trebate. Sebe.
Umjesto pitanja “Što kada stvari izmaknu kontroli?” pitajte se “Što pokušavam kontrolirati?” i vratite se tamo gdje jedino imate kontrolu.
Želite li preouzeti kontrolu i odgovornost za sebe, umjesto da se bavite onime što nije u vašim rukama i pod kontrolom? Želite li promijeniti vaš pogled na okolnosti s kojima niste zadovoljni i umjesto dio problema, biti dio rješenja?
