Kako znati kojem učitelju ili učenju vjerovati?
Kada je riječ o osobnom razvoju, ima pregršt literature, različitih pravaca i učenja, odnosno učitelja. Ljudi se nerijetko izgube u svemu tome, pogotovo kada sami krenu istraživati. I onda se nakon nekog vremena nameće validno pitanje: Kojem učitelju vjerovati? Tko je u pravu?
TKO JE U PRAVU?
Ne pričaju svi isto, naravno. Čak nerijetko jedni pobijaju druge. Prvi savjetuju ovo, drugi ono. Što je ispravno? Kako postupiti?
Razlog zbog kojeg sam se odlučila baviti coachingom je upravo zato što ne nudi gotova rješenja, nego vam pomaže da dođete sami do rješenja koja su najbolja za vas.
Ovo se mnogima ne da, privlačnije djeluje (i brže) jednostavno dobiti savjet, smjernicu, uputu: “Radi to i to… i problem riješen!” No, ovo vam dugoročno ne pomaže.
GOTOVA “RJEŠENJA” NISU RJEŠENJA
Probleme smo dobili da bi rasli i razvijali se. Da bi širili vlastitu perspektivu, da bi jačali kreativnost smišljajući ideje i rješenja, da iznova otkrivamo koje su naše preferencije, što mi o svemu tome mislimo, da zauzmemo vlastite stavove i jačamo.
Kada tražite gotova rješenja od nekoga (učitelja), zapravo ste odabrali prečicu, ali vas ta prečica dugoročno ne vodi tamo gdje želite. Iako kratkoročno možete imati pomake i rezultate, ipak na duže staze nerijetko ćete upasti u zamku vezivanja za “učitelja” (jer on ima “rješenja”) te umjesto da sami kritički razmišljate i razvijate sebe i svoju kreativnost, vi ste drugome prepustili da to “odradi” umjesto vas.
VAŽNOST KRITIČKOG RAZMIŠLJANJA
Često me ljudi pitaju kako znati kojem učitelju vjerovati. Pitaju me koga ja slušam, čitam, slijedim, pratim… Kome vjerujem? Odgovor je nikome! Jako puno čitam i to različite autore, učitelje… Koji se često međusobno pobijaju i imaju potpuno različita glediša.
Ali ja to volim. Jer mi pomaže širiti perspektivu. Jer mi pomaže sagledati stvari iz više kuteva kako bih preciznije oblikovala svoje zaključke. I, ono najbitnije, jer mi pomaže kritički razmišljati.
Kritičko razmišljanje je must, kad je u pitanju osobni razvoj i već sam o njemu pisala u tekstu koji vam svakako preporučujem: Molim te, nemoj se složiti sa mnom.
Kada svi mislimo isto, očito samo jedan misli, zar ne? Raznolikost i sloboda su temelji razvoja, jer nas različitost drugih ljudi potiče još jače na nove ideje, izoštrava nam fokus, postaje nam jasnije što nam se sviđa a što ne sviđa, pomaže nam preispitati vlastita gledišta (a što je uvijek korisno!). Sloboda biranja je preduvjet bilo kakvog razvoja, to vjerujem da mnogi znaju, no da bismo i sami mogli prakticirati slobodu biranja, tu istu slobodu trebamo dopustiti drugima. A to znači osloboditi se bilo kakvih pokušaja uskraćivanja slobode biranja kada su drugi ljudi i njihovi životi u pitanju.
Da, ja ovdje na blogu iznosim vlastita gledišta. I, da, ne trebate se složiti sa mnom. Baš naprotiv, kako i kaže prethodni tekst, molim vas, nemojte se složiti sa mnom. Jer vas želim svojim primjerom potaknuti da sami procijenite i donesete vlastite zaključke. Coaching kojim se bavim će vam pomoći da dođete do vaših rješenja i odgovora, jer su oni u svima nama! I jer jedino to ima smisla, zar ne?
Kako znati onda kojem učitelju vjerovati? Zaključite sami 🙂
Želite li pronaći najbolja rješenja i odgovore za izazove s kojima se suočavate? Želite otkriti i promijeniti vaša ograničavajuća uvjerenja? Javite se na coaching ili neki od programa.