Krenite imajući na umu kraj

Krenite imajući na umu kraj

Krenite imajući na umu kraj. Kada sam prvi put čula ovu rečenicu na jednom od predavanja na coaching akademiji, odmah mi je sjela. To su one jednostavne lakopamtljive rečenice, koje ti u tren otvore nove vidike i promijene perspektivu.

Danas sam jednoj osobi na coachingu rekla ovu rečenicu, rekla neka ju zapiše, jer ljudi se često obeshrabre, postanu neodlučni, i lako “poskliznu”, vraćajući se starim navikama i životima, kada zaborave na “kraj”.

IZBORI KOJE DONOSITE DANAS ODREĐUJU VAŠE SUTRA

Ono što volim osvijestiti onima s kojima radim na coachingu je da vaši izbori određuju vašu budućnost. Vaši današnji izbori određuju vaše sutra.

Obično onima koji upadnu u “zamku” starih navika, volim reći ovu rečenicu. Podsjećam ih da njihovi današnji izbori određuju kakav će im biti sutrašnji dan.

Razlika između onih koji su postigli određene pomake u željenom smjeru i onih koji nisu je u tome što su ovi prvi birali imajući na umu sutra. Imajući na umu kraj. A to je tako moćno.

Kada imate na umu “kraj”, odnosno budućnost,  odnosno posljedicu vaših današnjih izbora i akcija, onda je puno lakše donijeti izbore koji će podržati ono sutra kakvo zaista želite.

Tako je u svim područjima i osobni razvoj nije iznimka. Volim to usporediti sa zdravim životom. Ako imate cilj da osigurate zdravlje i snažno i fit tijelo sutra, znate što vam je raditi danas. Ako danas umjesto treninga birate kauč, umjesto kvalitetnih obroka junk food, znate kakvo sutra ste kreirali.

A ŠTO DA JE SUTRA KRAJ?

Još ako ovu rečenicu uzmete krajnje ozbiljno, pa sjednete i odradite vježbu zamišljajući kraj kraj (jer da, kraj će doći jednog dana, barem u ovom materijalnom obliku), onda bi vam se mogli odjednom presložiti prioriteti 🙂

Što da ste upravo sada na kraju vašeg života, što biste rekli sebi u ovoj točki gdje ste sada? Koji savjet bi sebi dali? Što biste htjeli raditi? Kako biste htjeli trošiti vrijeme?

Naš preostali broj dana u ovom fizičkom obliku je ograničen. I, iako to svi kao znamo, nekako lako to zaboravimo i posvetimo dragocjeno vrijeme raznoraznim sitnicama i nebitnoćama, koje nam uzmu svu pažnju, dozvolimo im da nas preplave, a mi, od silne poplave informacija i misli o svemu i svačemu, samo ne o nečemu zaista bitnome, više i ne vidimo onaj kraj. Više ne vidimo ni gdje smo ni tko smo ni što je na obzoru. Bavimo se sitnim ribicama (i nekim krupnijim), zaboravljajući na – kraj. Gubeći obzor iz vida…

Meni je ova rečenica postala svakodnevni podsjetnik, i kada donosim nove izbore i odluke, imam na umu kraj. Imam na umu sutra. Da, tako je ljepše ploviti. A i pogled je očaravajući…