Metode rada na sebi: mogu li vam štetiti?
Postoje li metode rada na sebi koje vam mogu štetiti? Treba li biti oprezan s nekom metodom, odnosno kako znati koja je dobra, a koja nije?
Ako ste već neko vrijeme u priči o osobnom razvoju, onda znate da, kao što sam u prethodnom tekstu pisala (Kako znati kojem učitelju ili učenju vjerovati?), ima puno različitih učitelja ali i učenja, i ponekad to ljude zbuni, ne znaju što je ispravno jer su nerijetko “savjeti” koji se daju kontradiktorni (cijeli tekst pročitajte OVDJE).
NISU SVE “METODE” RADA NA SEBI BEZOPASNE
Slično je i sa raznim tehnikama, alatima i svim onim što zovemo “metode rada na sebi”. Danas se želim osvrnuti na nešto što često čujem da ljudi primjenjuju i koriste, a do sada nisam srela osobu kojoj je ta “metoda” pomogla dugoročno.
Baš zato što je površna, što potiskuje stvarni problem, i iako jedno vrijeme može dovesti do poboljšanja, problemi kad tad isplivaju i to puno snažniji i veći nego prije.
Radi se o tzv.”fake it till you make it” metodi. O ovome sam već pisala u tekstu Fake it till you make it – pomaže li nam pretvaranje, pa svakako pričitajte i taj tekst.
ZBOG ČEGA NAM NEKE METODE RADA NA SEBI MOGU ŠTETITI?
No, danas se na ovo želim osvrnuti ponovno i pojasniti zašto ovakvi alati i metode rada na sebi nisu dobri. Tu spada i forsiranje fokusa na pozitivno, kada se osjećaš loše, uspinjanje emocionalnom skalom i sl.
Iako je fokus jako moćna stvar, treba znati kada ga i kako koristiti. Evo pojašnjenja:
Ako se nastojite fokusirati na pozitivno, jer to jednostavno želite i jer vam se to sviđa, jer je to vaša preferencija, to je super stvar! I da, daje rezultate!
Stvari se počnu dešavati, jer tamo gdje usmjeravamo fokus, usmjeravamo i energiju, pažnju, a to rezultira da dobijemo više ideja, rješenja, načina kako da nastavimo. Koja nas podržavaju.
No, kada se nastojite fokusirati na pozitivno, jer se osjećate loše, a to znači da pozitivnim fokusom nastojite izbjeći nešto “negativno”, nešto što vas muči, tišti, nešto od čega strahujete itd., tada pozitivan fokus nije od pomoći.
Zato što ne rješavate uzrok, nego bježite od problema. Da, to jest ignoriranje problema. Metode rada na sebi koje sam i sama primjenjivala nikad ne uključuju ignoriranje, već uvijek potiču više svjesnosti.
“O TOME ĆU MISLITI SUTRA”
Ponekad je ok neke stvari odgoditi do trenutka kad ste spremni i želite se pozabaviti njima. Kako je rekla Scarlet O’Hara: “O tome ću misliti sutra.” Time ne ignoriramo problem, već jednostavno odlučujemo da ćemo to riješiti kasnije.
No, kad nastojimo promijeniti naš fokus kako se ne bi osjećali loše, zapravo aktiviramo ono od čega bježimo. Najčešće nesvjesno.
Zašto tada ni popularna emocionalna skala ne pomaže? Znate li što je emocionalna skala? Ukratko ću objasniti: Čuli ste sigurno da ne možete napraviti emocionalni skok od bespomoćnosti prema radosti, nego prvo trebate proći emocije ljutnje, frustracije itd…
I o tome bi se dalo puno reći, no sada samo da napomenem ovo: Kada osjećaj bespomoćnosti, tuge zamjenjujete s, recimo, ljutnjom, radi se o tome da ste ponovno samo površno osjetili promjenu. Jer se ispod slojeva te ljutnje i dalje nalazi tuga.
POMAŽU LI VAM METODE RADA NA SEBI RIJEŠITI UZROK?
Zbog čega i dalje ostaju neriješene emocije? Zbog čega je i dalje tuga tu? Zato što niste riješili uzrok toge. Zato što se niste pozabavili onim dijelom vas koji vam govori da imate određena ograničavajuća uvjerenja, nego ste sve to pregazili s “traženjem boljeg osjećaja”, umjesto rješavanja uzroka, nakon čega dobar osjećaj spontano dolazi.
Zato često vidim ljude koji koriste ove metode rada na sebi, i nemaju željene rezultate.
Uzmite za primjer kad vas zub boli. Zub treba liječenje, zato boli. No, vi popijete tabletu protiv bolova i više ne osjećate bol. No, time zub nije izliječen, iako vi imate osjećaj da jest – ne boli više. Prije ili poslije prestat će djelovanje lijeka i vi ćete se morati suočiti sa pokvarenim zubom koji traži vašu pažnju.
IGNORIRATE LI REALNOST?
Zašto sam “fake it till you make” it spomenula na samom početku? Zato što time ignorirate realnost! Ignorirate ono što jest. A to nikad nije dobro na duge staze.
Baš kao što će vas ignoriranje bolnog zuba dovesti do još većih problema, tako će i ignoriranje problema (realnosti) koji je pred vama. Baš zato su ovakve metode rada na sebi upitne.
Ako znamo da je sve promjenjivo, onda nema potrebe za ignoriranjem i poricanjem, zar ne?
Istinski osobni razvoj uvijek znači više svijesti, više razumijevanja, širenje percepcije i gledišta i vše razumijevanja i suprotan je od ignoriranja, jer ignoriranjem uvijek nešto poričemo.
Zbog čega ignoriranje realnosti nema smisla? Kao što znate, loš osjećaj vam ne izaziva realnost, nego značenje koje joj dajete, a to je projekcija koja proizlazi iz vas samih. I ako je ignorirate, ponovno ćete isto projicirati na novu realnost. Zato je važno riješiti uzrok.
Nisam još srela nekoga kome su “metode” rada na sebi na ovaj način pomogle dugoročno, ali sam srela puno ljudi koji su se našli u još gorim situacijama, baš zato što su ignorirali realnost, fejkali u nadi da će tako nešto promijeniti i postići, no onda se često desi efekt “ekspres lonca” koji eksplodira, a problemi koje ignorirate vam se toliko snažno obiju o glavu i razliju po vašoj realnosti da nikakvim više snagama ne možete fejkati till you make it.
Put osobnog razvoja je put osvještavanja i tu nema mjesta za ignoriranje ili poricanje. Nikad nisam bila zagovornik nikakvog ignoriranja ili poricanja realnosti, jer je to uvijek obrana nas samih – od nas samih. Suočavanje s onim što nam život donosi omogućuje nam rast, zbog čega smo i dobili ta iskustva.
Ako želiš raditi na sebi uz moju podršku, pridruži se mom programu 90 dana do rezultata. Saznaj više ovdje: Program 90 dana do rezultata.