Radiš na sebi ili protiv sebe?

Radiš na sebi ili protiv sebe?

Rad na sebi je IN. Sve češća je tema što online, što offline druženja. No, primijetila sam jednu zanimljivu pojavu kad je rad na sebi u pitanju. Pa ću te zato ovim tekstom pitati:

Radiš na sebi ili protiv sebe?

Što želim reći ovim pitanjem? Možemo li radom na sebi raditi protiv sebe? Nažalost, odgovor je da.

KADA RAD NA SEBI POSTANE KAŽNJAVANJE SEBE

Ponekad ono što podrazumijevaš pod rad na sebi na neki čudan način okreneš protiv sebe.

Cijeli život učimo i upijamo, bili mi toga svjesni ili ne. I

onda kada kreneš raditi na sebi, pa primijetiš te neke okvire, uvjerenja i navike koje si pokupio tko zna kada i gdje (zapravo nije ni bitno), sad hoćeš sve to mijenjati. Logično. No što se desi?

Umjesto da konačno prihvatiš sebe, umjesto da se oslobodiš okvira i okova koji su te do sada sputavali, ti samo uskačeš u nove. Usvajaš hrpu novih “pravila” ponašanja, razmišljanja i osjećanja! Hej! Pravila osjećanja?!

Čuješ za pozitivno razmišljanje, saznaš da je to čarobna formula koju si tražio i onda? Na prvu negativnu pomisao ti se prekoravaš.

Na prve znakove tuge, ti još kreneš sebe prekoravati i ljutiti se zašto to osjećaš. 

Neprihvaćanjem onoga što ti se ne sviđa, što ti ne koristi, što te boli, to te samo još više pogađa. Jače boli. Više smeta. Tek ga potpuno prihvaćanje mijenja.

ŠTO JE SVRHA RADA NA SEBI?

Nije svrha rada na sebi iskakanje iz negativnih okvira i uskakanje u pozitivne.

Svrha rada na sebi je potpuno i bezuvjetno prihvaćanje sebe. I svoje boli. I svojih down trenutaka. Svrha je da budeš sam sebi prijatelj. Da si pomažeš. I da spoznaje do kojih dođeš koristiš na način da rade za tebe, a ne protiv tebe. To je pravi rad na sebi.

Čemu sve to ako ćeš na kraju to silno znanje koristiti da bi se prekoravao, jer nisi dovoljno… pozitivan? Jer se ne osjećaš ponekad dobro? Jer nisi ostvario nešto što si zamislio?

Zar ne vidiš da tada to znanje tj. rad na sebi koristiš ustvari protiv sebe?

Zar ne vidiš da se vrtiš u istom obrascu samokritike i neprihvaćanja sebe?

A dokle to sebi radiš, ni drugi te ne mogu prihvatiti. Sve dok to radiš, ne voliš sebe dovoljno.

A to znači da ne propuštaš ljubav da teče tvojim životom. Pa je ne možeš ni dati drugome. Koliko god ti se čini da daješ.

ISKORISTI ZNANJE RADA NA SEBI DA STVARNO I RADI ZA TEBE

Iskoristi sve što imaš, sve što znaš i sve što iz dana u dan otkrivaš da radi za tebe.

Prihvati sebe. I sve svoje misli. I sve svoje osjećaje.

I shvati da ništa ne trebaš popravljati, sve dok nisi prihvatio. To su temelji rada na sebi.

Prihvaćanjem boli, ljutnje ili krivnje raskrinkat ćeš svu zabludu tih emocija. Shvatit ćeš da su zapravo bezopasni. Kada ih izneseš na sunce vidjet ćeš kako će se odmah preoblikovati u nešto drugo. 

Nema se smisla boriti protiv sebe i onoga kako se osjećaš.

Sve je to dio tebe i jedino prihvaćanjem to postaje dio našeg svjesnog uma, a samim time imamo priliku da to riješimo.