Što nas je naučio nogometni tim?

Što nas je naučio nogometni tim?

Zadnjih tjedana sve je u Hrvatskoj (a i šire) preplavila nogometna ludnica. Točnije, svjetsko prvenstvo koje se održavalo u Rusiji. Onog trenutka kada je hrvatski tim ušao u polufinale, svi su poludjeli a zemlju je preplavila nezapamćena euforija.

Izgleda da je nogomet bio samo povod navale entuzijazma, zajedništva i dobre vibre koja se raširila zemljom i preplavila sve. A to me i ne čudi. Jer vidim da je ljudima dosta tuge i kukanja, dosta problema i pričanja o onome što ne valja.

Žele malo radosti, malo zajedništva, malo oduška da skaču i pjevaju na sav glas kako odavno nisu…

A ovaj tim ih je posebno inspirirao na to. Nije to bio samo običan tim na običnom prvenstvu.

Poruke koje su prenijeli svojim nastupom i stavom odjeknule su i zatresle svijet jače od njihovih spektakularnih performansi na terenu.

Tako su mnogi svjetski mediji objavili predivne članke o hrvatskom timu, ali i svemu što ih je dočekalo na povratku (The Independent, Forbes, Time…). Posebno me se dojmio članak iz The Independenta, o tome što možemo naučiti od Hrvatske, a kasnije i o tome kako su dočekani u zemlji kao da su osvojili prvo mjesto.

I zato ne čudi što se toliko slavilo, iako sam finalni rezultat nije išao u prilog hrvatskom timu te su izgubivši od Francuske završili na drugom mjestu.

Zapravo sama činjenica da se bez obzira na drugo mjesto, slavilo kao da je osvojeno prvo, još je više impresivna i pokazuje svu snagu i emociju koju je ovaj tim u ljudima izazvao.

Svi su se digli na noge, slavili dugo u noć da bi sljedeći dan dočekali pobjednički tim u najvećem broju do sada (preko pola milijuna ljudi, što je za ukupnu populaciju od 4 milijuna jako, jako impresivno).

Što je to bilo tako posebno, da su se i oni, nebašvelikifanovi nogometa digli i pridružili podršci? Rezultat? Ne, rekla bih da je bilo nešto drugo. Jer da je samo rezultat svi bi bili pokisli u nedjelju, kako su mnogi i očekivali.

Ovaj nogometni tim je učinio razliku i digao zemlju na noge, baš zbog poruka koje je svojim stavom i ponašanjem prenio:

1.  Skromnost i poniznost

Ove su se riječi često čule tijekom prvenstva, a poniznost o kojoj se ovdje radi je poštovanje i cijenjenje drugih, jednako kao i sebe. Skromnost se pokazala u stavu, izjavama koje su davali i umjesto prosipanja izjavama i uvlačenja u sitna prepucavanja preko medija, oni su mirno šutili i odlučili “pričati na terenu”. Usmjerena pažnja i fokus na ono bitno su naravno dali rezultate.

2.   Upornost i ogromna volja

Ovo me na prvu oduševilo i velika je razlika u odnosu na prethodni tim, kao i ostale na prvenstvu. Vjerujem da je upravo ova snaga i upornost koju su pokazali bila ključna za ovakav rezultat.

Mentalni sklop pobjednika je takav da ne odustaje do kraja, a i tada zbog snage volje koju pokazuje čak i poraz pretvara u pobjedu.

3.   Uživanje u putovanju

Do sada nisam vidjela da netko više živi ovu jednostavnu (a ipak mnogima teško provedivu) istinu. Uživaj u putovanju, jer sve ostalo će proći, zar ne?

Uvijek će biti novi dan, nova želja, novi cilj, nova ideja i najvažnije od svega je da se dobro osjećamo putujući prema ciljevima. Kažu oni mudriji da je želja zapravo samo isprika da bismo imali razlog putovati i putem uživati. I ovaj sportski događaj to najbolje pokazuje. Grljenje na terenu, zabava i šale izvan njega, dječica koja nakon utakmica utrčavaju na teren i predivni prizori. Veselje, smijeh, zajedništvo…

LJUDE NE OSVAJA USPJEH, NEGO ONO TKO SI I NA KOJI NAČIN STIŽEŠ DO NJEGA

To je razlika koja čini razliku. To je razlika koja te čini puno većim pobjednikom od bilo kakvog natjecanja. Kada osvojiš naklonost, simpatije i veliko oduševljenje ljudi. A zar nije to ono što zaista želimo? Više od rezultata, pamtimo okus kakav je on ostavio.

Način na koji putuješ određuje i gdje dolaziš. Nema to veze s brojkama ni rezultatima. Ima veze samo s jednom stvari. Emocijom. Emocija s kojom putuješ prema destinaciji je emocija koja te dočeka kada stigneš na destinaciju. 

A o kakvoj je emociji riječ, znaju svi koji su bili ili vidjeli atmosferu koja je dočekala tim u Zagrebu, a kasnije i u ostatku Hrvatske.

Što ponijeti sa sobom iz ovog iskustva?

SVE JE MOGUĆE, KADA VJERUJEŠ I UŽIVAŠ U PUTOVANJU

Emocija je ta koja diže mase na noge i tada nemoguće postaje moguće, neuspjeh najveći zapamćeni uspjeh, a samo jedan takav pojedinac je dovoljan da bi milijune digao na noge, razveselio, inspirirao, potaknuo da krenu i oni osvajati svoje snove… Jer nebitne su okolnosti i destinacije iz kojih krećemo, bitno je imati u fokusu cilj i uporno ići prema njemu slijedeći uporno i tvrdoglavo svoj put – put radosti i vjere.