Nedavno me jedan razgovor s prijateljicom podsjetio na ovu temu: Sviđati se drugim ljudima. Kako sam davno raščistila sa sobom da se ne trebam a i ne mogu svidjeti svima, i izabrala odanost sebi (o načinu kako to postići možete čitati u prethodnom tekstu Odbacuješ li sebe?), razgovor i par situacija o kojima smo pričale sjetili su me na ono što mnogi prolaze, a što sam nekad i sama prolazila.

KAKO ZNATI SVIĐATE LI SE DRUGIMA?

Kako znati sviđate li se drugima? Čim se to pitate, vrlo je vjerojatno da se zapravo želite svidjeti. Što je normalno, jer svi bi radije bili prihvaćeni nego neprihvaćeni, voljeni nego nevoljeni, hvaljeni nego kritizirani. No, kad se to pitate, često je u tom samom pitanju, a pogotovo u svemu što slijedi sadržana namjera da se svidimo drugima. Ni tu nema ništa loše, osim što vam je mišljenje drugih važnije od vašeg, osim što vam je važnije kakvi ste u očima drugih, nego svojim vlastitim. A to nas često odvede u totalno drugom smjeru od onog željenog.

Da bismo se svidjeli drugima, trebali bi savršeno “upasti” u okvire onoga što oni smatraju ispravnim, dobrim, pametnim, moralnim, lijepim, impresivnim… Trebali bi se kao puzzle ili slagalica savršeno uklopiti u taj njihov okvir koji su zamislili.

Kako vam se to čini? Izvedivo? A pošto uglavnom ljudi žele sviđati se drugima općenito, tj. ne jednoj osobi nego više njih, sada dodajte u cijelu priču puzzle svih tih ljudi, njihove okvire ispravnog, lijepog, pametnog, moralnog, duhovnog, dobrog, i čega god još hoćete. Ajde se sad uklopite. Budite puzzle koji se uklapa svugdje. Ili na više mjesta. Moguće? Nikad. Ali možete sebe prilično namučiti pokušavajući.

NASTOJITE LI SE “NA SILU” UKLOPITI?

Jel vam se kad desilo da ste slažući slagalicu pokušali staviti jednu kojoj nije bilo mjesto tamo gdje vam se možda činilo da ide? Jeste primijetili kako je teško, tj. nemoguće uklopiti taj komadić na to mjesto – jednostavno zato što mu tamo i nije mjesto? A što radite sebi, kada se želite uklopiti tamo gdje vam nije mjesto?

Kada nastojimo sviđati se drugima, izobličujemo vlastito ja, sebe i savršen oblik koji je samo nama svojstven. Jedinstven i neponovljiv. A onda tako polomljeni i izobličeni, teško da ćemo se uklopiti i u svoje vlastito mjesto. Baš zato što smo dozvolili da nas pokušaj uklapanja izobliči. 

No, u ravnotežu se lakše vratiti nego što mnogi možda misle. I kada se vratiš u sklad sa samim sobom, kada dopustiš da se tvoje “ja” vrati u onaj tvoj oblik, ono tko si ti zapravo, tada shvaćaš da tvoja uloga nikad i nije bila uklapanje.

NISTE DIO NEČIJE SLAGALICE

Niti si ti dio ničije slagalice. Ti si čitava priča. Od početka do kraja. Možda ćeš nekoga podsjetiti na točno onaj dio slagalice koji mu nedostaje, možda će te i pokušati smjestiti upravo tamo, no ti znaš da je tvoj posao da budeš ti, i da dopustiš drugima da sami slože svoju priču, svoju slagalicu do kraja. Kako god žele.

Nema to nikakve veze s tobom. Hoće li te odbaciti zbog toga? Neki hoće. Mnogi neće. Mnoge ćeš baš time podsjetiti da ni oni nisu dio tuđe slagalice, nego su njihova vlastita priča, od početka do kraja, pa će i oni prestati tražiti komadiće da ih učine cjelinom. Priču dovršenom, a sliku potpunom.

Kada pokušavate udovoljiti zahtjevima drugih, zapravo pokušavate ispuniti tuđu prazninu. Pokušavate biti dio tuđe slagalice. I nađete se tamo gdje vam nije mjesto. Jer vam je važnije sviđati se drugome, nego biti svoji.

I tek tada shvatite koliko je to neugodno. Takvo uklapanje je bolno, a odobravanje koje za njega dobiješ kratkog vijeka i brzo ishlapi. Ubrzo i ti i druga strana shvatite da se nikad niste uklapali… Da vam tamo i nije bilo mjesto.

POTREBA ZA PRIHVAĆANJEM

Kažu da je ljudska potreba za prihvaćanjem i pripadanjem snažna, toliko snažna da izgleda mnogima oblikuje život. 

A zapravo se pravo prihvaćanje i pripadanje postiže onda kada te potrebe nema. A nemate je onda kada ste prihvatili sami sebe, jer tada vam takvo pripadanje i ne treba. Jer znate da je sloboda temelj vašeg života. I u toj slobodi pripadanje poprima jednu sasvim drugu nijasnu. A svaki komadić slagalice ne da se vraća na mjesto, nego shvaćate da je uvijek i bio tamo…

Želite li promjeniti vaš pogled na okolnosti i situacije koje vas smetaju? Želite li naučiti kako prihvatiti i slušati sebe? Želite otkriti i promijeniti vaša ograničavajuća uvjerenja? Javite se na coaching ili neki od programa.