Želiš ili trebaš?

Želiš ili trebaš?

Želja ili potreba? Koliko toga od onog što želimo zaista i trebamo? Jeste se kad ovo pitali?

Kada je riječ o onome što trebamo, to uglavnom i imamo. One osnovne, egzistencijalne stvari. A imamo i puno više. Sama činjenica da čitate ovaj tekst znači da imate puno više, zar ne? Imate internet, kompjuter ili smartphone i sl.

Sve se to čini jasno, čak i prejednostavno, možda i banalno. No, zašto se onda rijetko ponašamo tako? A često se ponašamo kao da nam treba puno više.

U željama nema ničeg lošeg. Zaista. No, kada ono želim postane trebam, tada se javljaju neugodni osjećaji. Tenzija. “Biti ću sretan kada…” i slične iluzije.

A ustvari je to trebam ujedno i najveća prepreka da nam to i stigne. I čak i ako uspijemo u tome da nam stigne, odnosno da se manifestira, ono što se dogodi je da imamo odmah novo trebam. 

Razmislite malo. Koliko u vašem životu danas ima stvari (odnosa, događaja i sl.) koje ste nekada željeli, ili mislili da trebate da biste bili sretni? Danas su tu. No, koliko vas je držao taj osjećaj sreće?

Kada želim pretvoriš u trebam, ono što se dogodi u tvojoj glavi je da odjednom želju pretvoriš u nedostatak. 

“Nemam, a treba mi.” umjesto “Bilo bi lijepo kad bi…” A što je istinitije? Priroda nam ne da da je tako lako obmanjujemo izgleda. Naravno da ti ne treba. Nego bi bilo lijepo kad bi… Ali već sada imate sve što vam treba.

KADA ŽELJA POSTANE POTREBA

Zamislite kako želite još jednu kuglicu sladoleda. Ono, super mi je sladoled, baš bih uživala u još jednoj kuglici. Treba ti? Ne. Al je gušt! Ili kako želite novu sezonu vaše omiljene serije.

Treba vam? Ne, al je zabavno gledati! Kod takvih želja nema nelagode ni tenzije, samo vam pomisao o jošdonosi dobar osjećaj. Zar ne bi ovo mogli primijeniti i na većinu drugih želja?

Osim kad je osnovna egzistencija u pitanju, sve ostalo je kao dodatna kuglica sladoleda, zar ne? Bilo bi zabavno! Bilo bi gušt! Bilo bi lijepo! Bilo bi zanimljivo! Ali ne treba ti!

I tu leži naša najveća obmana. Nas samih. 

Misliš da trebaš. Misliš da ti nešto nedostaje. I što god ti život donio, koliko god manifestirao ili postigao, opet će biti nešto što nedostaje. Jer si želim pretvorio u trebam. A priroda ti uporno odgovara: “Vidiš da ne trebaš!” Ponekad tako da ne dobiješ ono što želiš. A ponekad i tako da dobiješ puno onoga što želiš.

I tako vidiš paradoks – ljudi koji su trebali više novca, danas kada imaju milijune, i dalje trebajuviše novca. Jer u glavi su ostali isti.

A neki nisu dobili ono što misle da trebaju, pa su iz toga naučili da mogu svejedno biti sretni. I baš kao što žele novu kuglicu sladoleda ili seriju, uživaju u putovanju – jer znaju da je dobar osjećaj ono što zaista žele, i on se nalazi u pozadini svakog želim ili trebam. 

Život je igra, i došli smo je igrati, jer je zabavno, zar ne? Nismo došli skupljati igračke ni mjeriti vlastitu vrijednost prema njima, nego uživati u igri. Djeca to dobro znaju. Dopustite im da vas podsjete.