Burnout kod ambicioznih: 5 znakova koji ne izgledaju kao burnout

Burnout kod onih ambicioznih, achievera, izgleda drugačije nego kod drugih.

Bila sam na poziciji managera (CFO) kada sam doživjela burnout, i zanimljivo je da nitko (uključujući mene samu) nije primijetio što se sa mnom događa.

Ispunjavala sam sve svoje obaveze. Na vrijeme sam odgovarala na mailove, vodila sastanke, gurala projekte naprijed.

Izvana je sve funkcioniralo –  i to jako dobro!

Ali iznutra sam se raspadala.

Nisam htjela stati, jer me bilo strah suočiti se sa onim što sam osjećala iznutra.

Stala sam ne kada sam htjela, ne kada sam morala, ne kada je tijelo to reklo – nego kada nisam mogla više: ni fizički, ni psihički, ni emotivno.

Nisam došla do zida, već sam u taj zid do kojeg sam davno došla toliko udarala da se srušio.

I to je bio trenutak mog suočavanja sa sobom. Jer nakon što srušiš zid vlastitog maksimuma – ostaje ti jedna velika praznina iz koje nešto trebaš izvući da ti pomogne da ideš dalje.

Danas želim reći više o tome kako izgleda burnout kod ambicioznih, da možeš na vrijeme prepoznati znakove i učiniti zaokret.

KAKO IZGLEDA BURNOUT KOD AMBICIOZNIH – I ZAŠTO SE ČESTO NE VIDI?

Burnout kod ambicioznih često ne izgleda kao totalni kolaps. Izvana, stvari još “rade”. No unutra – goriš na tiho. I zato ga mnogi ne prepoznaju – dok ne bude prekasno.

1. Osjećaš da nešto ne štima, ali ne znaš što

Iako imaš osjećaj da nešto nije u redu, ideš dalje. Ne možeš jasno reći što je, pa si radije kažeš NIje mi ništa, jer ne želiš gubiti vrijeme, a imaš toliko toga što želiš ili moraš učiniti.

Ovo je prvi jasan znak – koji često ignoriraš, baš zato što ti je nejasan: nedefiniran, tupi osjećaj u sebi da nešto nije kako treba, ali ga ne shvaćaš ozbiljno.

2. Sve manje imaš volje i energije za ljude i stvari koje te inače vesele

Ljudi i aktivnosti koje su te inače veselile, sada ti djeluju previše – osjećaš da nemaš volje ni enegije za njih. Možda si kažeš Ma samo da prođe ova faza.  ili Samo da se dobro odmorim.

Ali iako vrijeme prolazi, ništa se ne mijenja, samo tvoja bezvoljnost i umor rastu.

3. Previše ti je svega, a ne znaš točno čega i zašto

Osjećaš se rastrgano na sto strana, i čini ti se da ti treba vrijeme da se odmoriš i posložiš. Ali zapravo, čak i kad dođe onaj dan kada imaš vremena i možeš se i dobro odmoriti i posložiti, ti se i dalje u glavi rasipaš na sto strana. Ne znaš što bi prije, pa ne učiniš (gotovo) ništa.

Baviš se sitnicama ili izmisliš sebi zadatke i posao, a ono glavno što te muči i dalje ostaje netaknuto.

Kada smo na rubu izgaranja, nesvjesno blokiramo sebe u bilo kakvom većem pokušaju da nešto učinimo ili poduzmemo. Lakše nam padaju sitnice koje znamo da ćemo odraditi u kratkom roku (npr. skuhati kavu, otići u dućan) ili aktivnosti koje ne zahtijevaju energiju (gledanje serija, skrolanje na internetu).

4. Teško ti se fokusirati i brzo ti pada koncentracija

Ako si kao ja, onda ti se sigurno nije bio problem fokusirati na zadatke pred sobom: što god treba učiniti, proučiti, napraviti – tu si. Čak i oni teži i zahtjevniji zadaci i projekti tebi nisu nikad bili problem.

No, sada je drugačije. Čim se kreneš baviti nečim jedno vrijeme, bilo da je to i čak proučavanje neke teme, nakon kraćeg vremena osjećaš nervozu i moraš prestati. Jednostavno ti postaje neizdržljivo zadržati koncentraciju na jednoj temi.

Ovo postaje gore ako inače imaš visoke standarde i očekivanja od sebe (a vjerujatno imaš ako ovo čitaš). Zbog problema s koncentracijom se kriviš, osuđuješ, a možda i forsiraš da ustraješ, iako iznutra snažno osjećaš da nemaš snage za to.

5. Nemaš više jasnoću kamo ideš

Prije te vodila vizija prema kojoj si išao. Možda nisi postavljao ciljeve svjesno, ali si u svakom trenutku znao kamo ideš. I, iako možda nisi o tome svjesno razmišljao, duboko si vjerovao u ono sutra. Vjerovao si da ćeš stići tamo i, baš kao što su već mnogi ostvareni ciljevi i postignuća iza tebe, tako si prirodno išao naprijed prema novima.

Ali sada je drugačije.

Sada više ne osjećaš povezanost s tvojim sutra.

Čak ti nije ni potpuno jasno kamo ideš. A ponekad se pitaš i ima li smisla da uopće ideš.

Sve je nekako maglovito i tmurno kada pogledaš naprijed. Osjećaš se nekako – bezveze. Bezvoljno. Rastrgano.

I ponekad bi najradije da te svi puste na miru. A nemaš ni jedan dobar razlog za sve to.

Zato šutiš. I guraš naprijed kao da nije ništa.

Ovako izgleda (početak) burnouta kod ambicioznih ljudi – nije nikakav crash, ni lom, nego više neki tupi osjećaj koji pomalo i potiho gasi vatru iznutra.

Burnout ne mora izgledati kao pad – ponekad izgleda kao tiho gašenje

Ako se prepoznaješ u ovom tekstu, prije svega oslobodi se one rečenice “Nije mi ništa.” Zastani, razmisli i učini nešto danas da si pomogneš. Prva i najbitnija stvar je da se prestaneš prekoravati u glavi zbog toga što ti se događa. To ti cijedi energiju, čak i kad (naizgled) odmaraš!

Želiš porazgovarati i vidjeti kako si možeš pomoći da izađeš iz ovog stanja i vratiš svoju energiju, jasnoću i mir? Zakaži besplatne konzultacije i vidjet ćemo skupa koje rješenje je najbolje za tebe.