Asertivnost – kako se zauzeti za sebe?

Sigurno ste već čuli za asertivnost. Sigurno znate da je asertivnost vezana uz samopouzdanje i zauzimanje za sebe. No, što ona znači?

Asertivnost je široko korišten pojam, no ono s čime mi ljudi dolaze je problem primjene asertivnosti u praksi.

Kako se na ispravan način zauzeti za sebe? Što to u praksi podrazumijeva?

Danas ću objasniti malo više o ovoj temi, zašto smo neasertivni te navesti nekoliko konkretnih koraka kako se na prikladan načlin zauzeti za sebe.

BITI ASERTIVAN

Što uopće znači biti asertivan? Razlog zašto obrađujem ovaj pojam je taj što se usko veže uz sve ostalo što često naglašavam na blogu, a to su iskrenost, samopouzdanje i uvažavanje sebe i drugih.

Asertivni ste ako svoje potrebe, osjećaje i želje izražavate otvoreno i iskreno, na prikladan način i uz uvažavanje drugih i njihovih potreba, osjećaja i želja.

Asertivni odnos je onaj u kojem su obje strane jednako važne, a to znači da su i njihove želje, mišljenja, osjećaji, potrebe… također jednako važni. Asertivna osoba će se pobrinuti za sebe, jer zna da je briga o sebi njena odgovornost.

ZAŠTO NISMO ASERTIVNI?

Ljudi često misle da je postati asertivan teško, nešto što se uči i što nije prirođeno svima. No, to nije baš tako.

Mnogi se stručnjaci slažu da nam je asertivnost prirodna, a da se tijekom života naučimo biti neasertivni: od roditelja do ostalih ljudi kojima smo okruženi tijekom odrastanja ubrzo usvojimo da naši osjećaji i potrebe nisu bitni, da je bitno da usrećimo njih…

Želimo se uklopiti, želimo biti prihvaćeni – kao da nam život o tome ovisi. U prvim godinama života to i jest tako, no najčešće taj obrazac onda nosimo tijekom cijelog života, kada smo itekeko samostalni i neovisni.

Kada sam nedavno na društvenim mrežama postavila pitanje u vezi ove teme, komentar koji sam dobila, a koji najčešće i čujem od klijenata bio je: “Često mi se čini da sam prisiljena raditi sve samo da se drugi ne ljute i da budemo u dobrim odnosima.”

KAKO BITI ASERTIVAN?

Prvi korak je u tome da osvijestite što radite sami sebi.

Pročitajte ponovno komentar čitateljice iznad. Sigurno ćete se mnogi naći u njemu.

Pitajte se: Tko kaže da ste prisiljeni? Imate li izbora? Imate li vi pravo na ljutnju ako vas drugi ne tretiraju s poštovanjem? Imate li pravo reći kako se osjećate? Imate li pravo reći ne? Imate li pravo na asertivnost?

Često u želji da sačuvamo odnose, zanemarujemo svoje želje i potrebe. No, time činimo upravo suprotno – ne dopuštamo tim odnosima da se razviju u nešto stvarno dobro, kvalitetno i iskreno. Jer mi sami nismo iskreni.

I tako zapravo naša vlastita presuda postane samoostvarujuće proročanstvo. Možda imamo u svojoj blizini ljude kojima je stalo do nas, no mi im nećemo dati priliku da nam se približe, jer nećemo naglas reći što želimo i kako se osjećamo.

Zato primjećivanje ovakvog ponašanja i jest prvi korak koji vam je potreban. Prepoznati kada “gazite” sami sebe da biste izbjegli konflikt, osudu, neodobravanje, kritiku…

Probajte to osvijestiti bez samokritike, odnosno osude prema sebi (“Vidi što si radim.”). Jednostavno primijetite s razumijevanjem i prihvaćanjem. Budite blagi prema sebi.

ASERTIVNA OSOBA ZNA DA JE NJENO MIŠLJENJE VAŽNO

Kad sam se počela baviti ovim poslom, bilo mi je skoro nevjerojatno vidjeti koliko puno ljudi drže do tuđeg mišljenja, a koliko malo (ili nikako) do svog vlastitog!

Ako je prvi korak osvještavanje neasertivnog ponašanja, onda je ovo svakako drugi: Primijetite koliko važnosti dajete vlastitom mišljenju. Više ili manje nego tuđem?

Svi mi imamo slobodu mišljenja i nitko nam je ne može oduzeti. Svi smo u tome ravnopravni. I svačije mišljenje je u tom smislu jednako važno. No, kad je vaš život u pitanju, vaše je mišljenje apsolutno najvažnije!

Što to točno znači? To znači da imate potpuno pravo da samo vi prosuđujete vaše odluke i ponašanja i da, eventualno snosite posljedice tih ponašanja. To je asertivnost u samoj srži – i zato je toliko povezana sa samopouzdanjem.

To ne znači opiranje tuđem mišljenju, baš naprotiv. To znači uvažavanje tuđih mišljenja, uz istovremenu svjesnost da jedino vi odlučujete hoćete li i u kojoj mjeri nečije mišljenje uzeti u obzir.

Sve drugo će vas voditi k tome da ćete biti izloženi manipulaciji.

Ako drugi donose presudu o vama i vašem ponašanju, i ako je ta presuda u vašim očima bitnija od vaše vlastite, vi ćete se iz petnih žila truditi da udovoljite zahtjevima tih drugih ljudi, istovremeno zanemarujući sebe, vlastite potrebe i osjećaje.

KAKO SE ZAUZETI ZA SEBE? KAKO SE RAZVIJA ASERTIVNOST?

Sad kad znamo što znači biti asertivan, koliko jesmo ili nismo asertivni, te koja je osnovna pretpostavka da bi mogli biti asertivni, ajmo vidjeti kako to točno primjeniti u praksi.

Evo nekoliko konkretnih koraka:

1  Pitajte se na koji način donosite odluke i procjene. Da li je to više u stilu ja moram ili ja želim

2  Analizirajte ja moram odluke. Čije želje pokušavate ispuniti njima? Tko kaže da morate? Da li je to istina?

3  Zamijenite ja moram odluke s ja želim. Drugim riječima, kada primijetite ja moram monolog u glavi, nakon što ste odradili prethodni korak, pitajte se: Što je to što ja želim?

4  Počnite donositi odluke u skladu s onim što vi želite, uz uvažavanje drugih i njihovih želja.

Ovo su ukratko prvi koraci, no svakako bi se o asertivnosti dalo još puno toga reći, što vjerujem i hoću u sljedećim tekstovima.

Svakako vas pozivam da pročitate i tekst “Ojačajte samopouzdanje u ova 3 koraka”,  te pogledate moj video (ispod) na istu temu, a gdje je između ostalog pojašnjeno na primjeru kako (na asertivan način) primiti kritiku.