Kako lažemo sebe?
Promjena je jedina konstanta. To ste vjerojatno čuli. I svi se mi mijenjamo. Sve se oko nas mijenja. Samo je pitanje u kojem pravcu.
Od kad znam za sebe, nisam srela osobu koja ne želi više, bolje, drugačije, koja ne želi poboljšanje makar u jednom dijelu života. Što je i razumljivo.
Promjena je prirodna. Prirodno je htjeti ići naprijed. Prirodno je željeti poboljšanja, prvenstveno radi dobrog osjećaja koja donose, no putem rastemo, a to je također važno.
PROMJENA JE JEDINA KONSTANTA
U svijetu koji se konstatno mijenja, iz godine u godinu sve brže, ukoliko se želimo osjećati dobro, i mi moramo ići s tim valom promjena.
Ugodnije je kada se prepustimo valu promjena, pa nas on sam nosi, a mi putem rastemo, učimo i uživamo. Manje je ugodno kad se opiremo, pa nas val poklopi, potopi i počnemo tonuti…
No, i tada nas taj val vuče, samo sada umjesto da surfamo na njemu, mi se borimo, lomimo, grcamo i potapamo…
Vidim ljude koji žele drugačije, bolje, a istovremeno se opiru promjenama. Kako je to moguće? Ako ne prigrliš promjenu, ostat ćeš tu gdje si sada, zar ne?
Ako želiš drugačije, onda želiš i da se dogodi neka promjena, zar ne? No, što točno poduzimaš da bi se promjena i dogodila? Što točno radiš? Iz dana u dan. Koje aktivnosti ponavljaš? Koje navike ostaju iste? Mijenjaš li išta? Je li to dovoljno?
ZBOG ČEGA SE NE MIJENJAMO?
Jako često lažemo sebe. Um je kreativan i izmislit će puno razloga zašto da ostanete tu gdje jeste. Ili zašto da ne krenete nešto mijenjati. No, tko upravlja tim umom? Ako vi ne upravljate njime, on upravlja vama.
Kojim programom? Onim koji ste pokupili odrastanjem. Želite li da vam to i dalje određuje život? Gdje je tu promjena?
Zamislite da ste tijekom života nosili sa sobom veliki kofer. Otvoren. Unutra je ubacivao tko god je htio što je htio, svatko koga ste slučajno ili namjerno sreli putem. Ima svega, i onoga što vam se sviđa i što volite, ali i puno “smeća”, onoga što nikako ne želite, što vam se ne sviđa, no i to dalje sa sobom vučete. Zašto? Aha, da, znam, jer je nekad netko to ubacio unutra. Niste vi to birali. Netko drugi je birao.
Ok. A tko sada bira?
Ovdje prestaje laganje. I počinje promjena. Sada birate vi. Što ćete nositi i dalje u tom koferu.
Možete izbaciti ono što vam ne treba, ne koristi, ne sviđa vam se… A možete i izmisliti 1000 razloga zašto to ne možete učiniti. I sve je to izbor. I baš prema tim izborima vidite koliko lažete sebe.
U jednoj sam knjizi bila pročitala kako je jedan milijunaš izjavio da nakon što se obogatio, nitko, ali baš nitko od njegovih siromašnih poznanika i prijatelja nije ga pitao kako je u tome uspio. Ono što su ga mnogi pitali je bila (pogađate?) – pozajmica.
Da, ljudi često žele čarobni štapić i da treptajem oka riješe svoje probleme. Ne shvaćajući da su taj čarobni štapić oni sami.
ŽELITE LI SE ZAISTA PROMIJENITI?
Svi žele poboljšanje, svi žele više, bolje, ljepše, drugačije, no većina želi da se sve oko njih promijeni, a ne oni sami. Ne žele da promjena bude dio njihovog života. Njihove odgovornosti. Žele čarobni štapić. A taj čarobni štapić su oni sami.
Ako napravite i najmanji korak da sebe promijenite, sve oko vas se počinje mijenjati.
Ako je promjena ono što zaista želite, a istovoremeno očekujete od drugih ljudi, situacija, okolnosti da budu drugačije, a vi ostajete isti – nikad nećete doći tamo gdje želite. Nikad.
Još jedan od čestih načina na koji ljudi lažu sebe je “promjena u teoriji”. To je ono kad čitaš knjige, i čitaš knjige, i ideš na raznorazne edukacije, seminare, gledaš videa i sl., a sve ostalo radiš po starom.
Čitanjem knjiga i gledanjem videa i dalje ostajete u vašoj zoni komfora, a tamo se promjena ne dešava. Da, baš zato se zove “zona komfora” – tamo je sve staro, poznato. Samo malo zavaravaš sebe kako eto kao nešto poduzimaš. Čitaš.
A onda zatvoriš knjigu i vratiš se svojim starim navikama. Kada ćeš se na ovaj način promijeniti?