Pozitivno razmišljanje – kada nam neće pomoćI?

Pozitivno razmišljanje – kada nam neće pomoćI?

“Razmišljaj pozitivno!” Koliko ste puta ovo čuli? Koliko ste puta ovo sami sebi rekli? Koliko puta ste drugima dali ovaj “savjet”? Pozitivno razmišljanje je in, a danas se naveliko propagira kao rješenje za sve. No, je li to uistinu tako? Postoje li situacije kada pozitivno razmišljanje ipak nije rješenje?

Kakva se emocija u vama budi kada čujete:”Misli pozitivno!”? Jeste li među onima koji se hvataju za te dvije riječi kao za slamku spasa, koja će vas spasiti od utapanja, a vi vaš život odlučno usmjeriti u željenom pravcu. Jer vi to možete. Jer “Sve je u glavi“. Jer “Kakve su ti misli, takav ti je život!

Ili ste jedni od onih koji na ovakve izjave prevrću očima uz laganu mučninu u želucu? Zašto je to tako? Zašto “pozitivno” nije za svakoga pozitivno?

 

NE MOŽEŠ POBJEĆI OD SVOJE SJENE

Što to onda znači? Ima li ovo smisla? Može li i kada pozitivno razmišljanje pomoći? Naravno da može!

Pozitivno razmišljanje ima smisla u situacijama kada prema nečemu nemamo intenzivnijih negativnih emocija. Drugim riječima, ili smo pozitivno emotivno nastrojeni ili nekako neutralno okej.

U tim situacijama, na emocionalnoj razini vi ćete bez poteškoća prihvatiti te pozitivne misli. Vaše tijelo nema otpora prema predmetu vaše pažnje i koju god pozitivnu misao vi birali, prihvatit će to i podržati vas.

No, u situacijama kada prema nečemu imate prilično negativan naboj, kada vas je nečega strah, ili ste ljuti ili tužni, nikakvo pozitivno razmišljanje vam neće pomoći.

Zašto? Zato što vaše tijelo (a ono je glas podsvijesti) se neće složiti s tim! Neće vam povjerovati. I tako ćete uvjeravati sebe da mislite jedno, dok zapravo vjerujete u nešto sasvim drugo.

U najboljem (ili najgorem?) slučaju ćete postići olakšanje i bolje se osjećati na svjesnoj razini (čitaj: kratkoročno), a zapravo ćete prethodno aktivne (negativne) emocije samo potisnuti iz svijesti kako biste i dalje mogli neometano gledati film vaše svijetle budućnosti.

Ipak, i taj film ima rok trajanja, a kada on završi, na scenu stupaju likovi iz ormara, koji vam, umjesto slatkastog okusa sretnog završetka, prirede nešto sasvim drugo. A usta ostanu suha i dehidrirana od tolike neutažene žeđi za ružičastim životom…

I što sad? Misli pozitivno? Do kad? Nekima tako prođu godine, pa čak i desetljeća u teškom poricanju. Bježeći od vlastite sjenke, ona ih dočeka na svakoj sljedećoj stanici.

Kako kaže fenomenalni Andrić: “Ono od čega bih htio da pobjegnem ide sa mnom, prije mene stiže u mjesto koje je cilj mog puta, i dočekuje me na stanici, vodi u hotel i prati po gradu.

Bilo kakvo bježanje od onoga što je u nama, poricanje, pokušavanje infiltiranja nekih “pozitivnih” misli koje nemaju nikakve veze s nama i našom istinom u danom trenutku, bježanje je od vlastite sjene.

SJENKA JE NAŠA MAGLA NA DUŠI

Dok se trudimo pronaći unutarnji mir, ispunjenje i radost, uporno izbjegavajući one oblike unutar nas koji se proporcijama ne uklapaju u te okvire, promiče nam jedna bitna stvar: Upravo je taj sjena, koju si ne dopuštamo priznati da postoji unutar nas, koju poričemo, koje se želimo riješiti, upravo je ona taj magloviti sloj, koji je naša jedina prepreka na putu prema unutarnjem miru.

Jedini način dostizanja tog dragocjenog mira jest priznavanje, osvještavanje i bezuvjetno prihvaćanje tog sloja magle u nama, čime se ona u tren razbistri, i staza prema miru postane jasna i očita. Na putu prema sebi, jedina prepreka smo mi sami.

Stoga, hoćete li misliti pozitivno? Hoćete li otvoriti oči za ono lijepo u životu i pažljivo usmjeravati pogled na ružičastu stranu svijeta?

Završit ću s još jednim Andrićevim citatom koji se dobro nadovezuje na prethodno: “A kad god mi tako mislimo da su nam se za nešto otvorile oči, to obično znači da smo ih za stotinu drugih stvari zatvorili.

Želiš riješiti uzrok trenutnog nezadovoljstva i trajno promijeniti ono što te muči? Želiš pronači rješenja koja u ovom trenutku ne vidiš i doći do rezultata?